|
Stranica 1 od 3
PLASMA ILI LCD ?? Ovo je vjerovatno pitanje koje mnogi postavljaju sebi prije kupovine novog TV miljenika, a ujedno predstavlja i zabavni dio u razmišljanju budućih korisnika – gledatelja slike na ekranu.Dakle, što kupiti: Plasmu ili LCD, ili još bolje pitanje s kojim se uglavnom zamaraju kupci glasi: što je bolje Plasma ili LCD?S ovim problemom biramo zapravo između dvije tehnologije koje su konkurentske. a koje imaju slična svojstva, kao što su primjerice oštrina slike, dubina slike, boja u svim njenim aspektima , pakiranje proizvoda i sl. Prvi čimbenik koji nam zapne za oko (a koji je i najvažniji na ovim našim jadnim ekonomskim prostorima) je na žalost cijena, a onda veličina ekrana, s mišlju može li nam nova igračka stati ili ne u zamišljeni prostor.Iako imaju dosta sličnosti ove dvije tehnologije su i dosta različite u svom putu – načinu prijenosa slike do svojih konzumenata.Ne upuštajući se u detaljno objašnjenje rada plasme i LCD-a, navest ću samo osnovni način rada jednog i drugog, kako bi se nešto bolje shvatio njihov rad u stvaranju slike.
Plasma tehnologija sadržava stotine tisuća samostalnih ćelija pixela, koje omogućavaju električkim pulsevima koji struje s elektroda i pobuđuju rijetki plin, najčešće xeon i neon, i tako uzrokuju njihovo isijavanje – žarenje i proizvodnju svijetlosti. Ova svjetlost obasjava uravnoteženi crveni, zeleni i plavi fosfor koji se nalazi u pojedinoj ćeliji, za prikazivanje pripadajuće sekvence boje iz svjetlosti. Svaka ćelija pixela predstavlja u biti jedan samostalni florescentni skup svjetlosti, koji prima upustva od softwera, koji se nalazi na pozadinskoj elektrostatičkoj silikonskoj ploči.Gledajući iz blizine na plasmi, mogu se zaista primjetiti pojedine ćelije pixela crvene, plave i zelene trake. Mogu se primjetiti i crna rebra koja odvajaju te trake.
LCD ekrani dolaze s istom tehnologijskom pozadinom. Matrica tankog sloja tranzistora (TFT) snabdijeva naponom polje tekućih kristala, koji se nalaze kao u sendviču, između dvije ploče Tekući kristal je organska tvar koja se nalazi u tekućem obliku, a molekularne je strukture poput kristala. Njegove molekule normalno se nalaze u paralelnim redovima, a električnim poljem može se utjecati na njihovu orijentaciju i to upravo rade tranzistori. Ploče su međusobno zakrenute za 90° tako da su paralelne linije jedne ploče okomite na linije druge ploče. Molekule tekućeg kristala prilagođavaju se položaju linija na pločama, a svjetlost koja prolazi kroz takav medij također se zakreće za 90°. Kad na tekući kristal djeluje električno polje, njegove molekule mijenjaju orijentaciju. Svjetlost koja sada prolazi kroz taj medij ostaje nezakrenuta. Prije i poslije tekućeg kristala nalaze se dva polarizirajuća filtera međusobno zakrenuta za 90°. Kada je električno polje isključeno, svjetlost koja prolazi kroz tekući kristal se zakreće za 90° i nesmetano prolazi kroz oba filtera. Kada električno polje djeluje na kristal, ne dolazi do zakretanja svjetlosti pa ona ostaje blokirana drugim polarizirajućim filterom. Zbog svoje konstrukcije, LCD ekrani ne mogu prikazati tamnu crnu boju. Razlog je u tome što dva polarizirajuća filtera zakrenuta međusobno pod 90° ipak propuštaju malo svjetlosti. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se kod LCD-a koristi jaki izvor bijele pozadinske svjetlosti postaje jasno zašto nije moguće dobiti tamnu crnu boju. Najčešće ta crna boja, osim sto nije tamna, ima primjese neke nijanse boje, najčešće plave.
KVALITETA SLIKE:
Uspoređujući obje tehnologije, plasma tehnologija ima bolju kvalitetu slike u normalnim uvjetima kao i kod slabog svjetla u sobi. Od ispitanih 5 kategorija kvalitete, plasma je bolja u 4. Za vrijeme noćnog gledanja TV-a, plasma tehnologija je bez izuzetka kvalitetnija, dok će tehnologija i upotreba LCD-a doći više do izražaja u sunčanim osvijetljenim sobama, kao i u javnim mjestima tipa aerodromskih čekaona (ekrana) ili u dućanima.
PREDNOSTI PLASME PO KATEGORIJAMA
KONTRAST – KVALITETA CRNE:
Plasma tehnologija ima nedvojbeno postignut krajnje visok stupanj kontrasta, omjer najtamnije crne boje naspram najsvjetlijoj bijeloj boji. Iako se mnogi proizvođači plasma Tv-a hvale s omjerom kontrasta od 10 000: 1 ni jedan realan test nije mogao potvrditi taj navod, a pogotovu nakon kalibracije. Na drugi način rečeno - kako dobro flat ekran prikazuje dubinu crne i koliki je vrhunac bijele boje, te sve ono što se nađe između. Kontrast je bitan za stvaranje uvjerljive video slike i ne bi se trebao zanemarivati pri kupovini TV-a. Kontrast u slici pokazuje omjer intenziteta svjetla i to od najsvjetlijih do najtamnijih mogućih boja koje može jedan TV prikazati istovremeno.Tv-i s visokim stupnjem kontrasta trebaju reproducirati tamne scene koje stvarno sadrževjerodostojnu crnu boju kao i veliku količinu instančanih zasjenjenih detalja. TV-i s niskim stupnjem kontrasta sadrže zasigurno prekomjernu količinu sive boje čineći sliku tako jednoličnom. Nažalost, visoka navedena vrijednost kontrasta ne znači uvijek i duboku crnu jer je u tom slučaju najčešće riječ o izuzetno svijetlom pozadinskom osvjetljenju gdje je razlika izmedju najsvjetlijeg i najtamnijeg momenta zaista veća od prosjeka, ali ne zato jer je razina crne spuštena nego zato što je razina svjetlosti prekomjerno podignuta.Ovo je najčešće slučaj kod LCD televizora. Za sada plasmina tehnologija proizvodi bolji kontrast od LCD-aU ekranima plasmi svaki pojedini pixel stvari svoj vlastiti izvor svijetlosti, neovisno od ostalih, što znači kako se samo svijetli dijelovi neke slike koji trebaju biti obasjani i obasjavaju.Rezultat ovoga su dublji nivoi crne boje, premda i plazma ovdje pokazuje mali nedostatak.. Riječ je o tome da je radi što bržeg pobuđivanja plina u plazma ćelijama uvijek prisutan mali naboj i zato potpuno crni signal ipak daje blagu svjetlost vidljivu u potpunom mraku, za razliku od CRT-a gdje kod potpuno crnog izvornog signala elektronska zraka uopće ne udara u fosfor koji je tada potpuno nepobuđen pa je i crna uvjerljivija. Kod LCD-a pojedini pixel treba blokirati svijetlo koje dolazi konstantno iz pozadine, kako bi potamnio, a kako to ne može postići u potpunosti, normalno da onda ne može reproducirati nivoe crne boje, kao što to radi plasma. Televizore s LED tehnologijom koji bi trebali pružiti zaista najtaniju crnu među ravnim panelima nećemo ovdje spominjati jer su rijedak i još uvijek ne sasvim zreo proizvod..
P L A S M A L C D
BOJA:
Kad se bira TV s flat ekranom, ključni element za odluku treba biti dubina i kvaliteta boje koju on prikazuje.Kod plasme, svaki pixel obuhvaća 3 odvojene pod-pixel ćelije. Svaka od njih sadrži fosfor različitih boja: plave, crvene i zelene. Ove boje su zajedno pomiješane kako bi stvorile ukupnu boju pixela i kontrolirane su strujanjem koje prolazi kroz njih.To znači da plasma može prikazati miljarde različitih kombinacija crvene, plave i zelene, pružajući ogroman opseg boja, čak i više od “stvarnog svijeta”. Kod LCD-a, boje se uspješno stvaraju “oduzimajući “ boje od čiste bijele, pomoću manipuliranja s valovima svijetlosti koji dolaze neprekidno iz pozadine. To je teže za LCD u održavanju nepromjenjivog treperenja i izvornih tonova s posebnim problemom prekomjerne zelene i crvene boje koje dominiraju , a što je previše za uzorni video materijal.
P L A S M A L C D  
VRIJEME ODZIVA (RESPONSE TIME) Vrijeme odziva ekrana je mjera koliko brzo njegovi pixeli mogu završiti jedan puni ciklus. Ekrani s dugačkim vremenom odziva imaju probleme u obnavljanju (refreshing) svakog elementa u svojoj slici. Ako to ne rade dovoljno brzo, objekti koji se kreću izgledaju zamućeni ili imaju tzv. “ghosting” (višeslojna slika – pojava duhova). Ovu pojavu najčešće uočavamo pri gledanju nogometnih ili drugih utakmica, kao i akcijskih filmova. Kod LCD-a, potpuni pixel proces (ciklus) je njegov prolazak od aktivnog (crnog) do neaktivnog (bijelog) i natrag. Ovaj ciklus varira i ima tendenciju opadanja od 25 milisekundi do 3 milisekunde. Čak i najbrži LCD ekrani imaju problema u prikazivanju stvarno čistog brzog pokreta. Kod plasme, budući je svaki pixel samostalan, oni reagiraju toliko brzo da je izraz “vrijeme odziva” praktički zanemarljiv. Plasma se obnavlja doslovno trenutačno. Najbrži pokret izgleda svjež i čist.
L C D P L A S M A
OŠTRINA (SHARPNESS) U današnje vrijeme oštrina slike postaje jedan od ključnih elemenata kod kupovine TV-a tankih ekrana. Budući se pojavio I HD (High Definition) signal, to je oštrina postala neizbježni čimbenik.Koliko detalja ima na slici, više nije pokazatelj samo broj pixela na ekranu. Tako npr kod HD ready (spremnih) TV-a ima najmanje 720 linija pixela,a s druge pak strane mnogi drugi čimbenici igraju u stvaranju detalja na slici. Plasma ekrani mogu, općenito, prikazati prirodniji, životu sličniji, opseg boja. Mogu pružiti iznijansiraniju I stvarniju sliku, koja bolje pristaje u kućnom ambijentu. LCD ekrani mogu više doći do izražaja u dućanima i svjetlijim prostorima gdje se stiće dojam kako je svjetlina njihove slike izuzetno izoštrena.Stvarna istina je kako takva slika (ekstremno oštra) izgleda hrapavo i neprirodno u kućnom okruženju, a za TV sliku je ipak najvažnije da pokazuje iznimno visok stupanj detalja ali bez primjesa umjetnog izoštravanja ili pojačavanja razine svjetline što je čest trik kod LCD televizora, kako bi pak bila što sličnija prirodnoj. Međutim u oštrini slike , primat ipak pripada LCD ekranu koji ćesto zbog svoje oštrine ljudi imaju nus pojave kao što su bol u oćima, glavobolja...
REZOLUCIJA:
Prema teoriji, što je viša rezolucija ekrana ( odnosno što ima više pixela ) to bi slika trebala biti oštrija i s više detalja. Ako uzmemo HD signal, on sadrži 1920 x 1080 pixela, pa što je broj pixela nekog ekrana bliži toj količini, to je slika na ekranu kvalitetnija i bolja za gledanje.Prilikom korištenja TV-a normalno bi bilo staviti takvu izvornu rezoluciju, ali to se u konačnici možda i ne pokaže dostatnim za odličnu visoko definiranu sliku (HD). TV-u su potrebne i druge stvari za prikaz kvalitetne slike (blizu HD ). Jedna od njih je i posebno obrada slike (image processing)Smatra se kako ekrani s visokom rezolucijom, a sa slabijom obradom slike lako naprave zbrku i u prikazu standardnog PAL snimljenog materijala s 576 linija pixela zbog potrebe za popunjavanjem nepostojećih pixela, što kod ekrana sa fizičkim rezolucijom od 1080 linija znači da treba "izmisliti" još onoliko dodatnih linija koliko ih ima u izvornom signalu što nije lak zadatak.
OBRADA SLIKE (IMAGE PROCESSING):
LCD vuće svoje porijeklo od malih ekrana za digitalne kalkulatore i satove. Koristili su se u IT industriji za prikaz statičke slike, a u novije vrijeme proširili su se i na televizijsko tržište. Plasma je u orginalu razvijena, iz temelja, za prikazivanje popularnih TV događaja na večim ekranima nego što je to omogućavala CRT tehnologija.Njezin naglasak je uvijek bio na dinamičnim pokretnim slikama, a ne na statičnim.Dakle, nije se morala opterećivati suštinskim slabostima obrade slike kao što je to bio slučaj kod LCD-a, pa je razvila prikaz i ljudskih likova na najuvjerljiviji način.
KUT GLEDANJA:
Izuzetno je važno pod kojim kutem gledamo TV. TV-i s flat ekranima mogu izgubiti puno od svoje kvalitete slike ako ih se gleda iz neprikladnih kuteva. U suštini slika ostaje nepromjenjena, ali za nas kao gledatelje gube se njene karakteristike, oštrina, boja, svijetlost...Činjenica je kako se plasma TV može gledati iz vrlo širokog kuta (pomak lijevo i desno od središnje osi na ekran) bez značajnijih gubitaka u boji ili kontrastu i to zahvaljujući činjenici kako emitira svijetlo izravno iz svake ekranske ćelije ili pixela.Kako LCD pixeli tek propuštaju svijetlo koje potjeće iz velike površine iza njih, takvi ekrani mogu izgubiti i kontrast i boju, ako ih se gleda iz kuta koji je veći od 45 stupnjeva.
SCREEN BURN , BURN IN (ZAPEČENA SLIKA):
Ovaj efekt može nastati ako se na ekranu, duže vrijeme, prikazuje ista statična slika, npr. logo neke tv postaje, nekih rasporeda i sl. Tad se slika “upeče” na ekran, pa se može vidjeti kao silueta i nakon promjene slike. To nastaje ako se fosfor “zamori” na tom mjestu gdje je logo. Očito je kako je to izuzetno nepoželjan efekt, a plasma ga je imala u svojim počecima, pa je to predstavljalo problem.Kako bilo, taj problem plasma rješava putem screen saver metoda, gdje se u vremenskim intervalima slika neprimjetno pomiče za određeni broj pixela, ili se koristi pomična maska (horizontalna crta koja se kreče po ekranu). Takodjer jedan od načina da se umanji mogućnost pojave burn-ina jest lagano “uhodavanje” plazme u prvih 200-tinjak radnh sati, koje se sastoji od snižavanja parametara kontrasta i svjetline ispod 50% u navedenom razdoblju te izbjegavanja dužeg gledanja programa sa statičnim crnim crtama (najbolje je dugmetom za aspekt prošititi sliku preko cijelog ekrana kad god se to može). Tako će sve plazma ćelije biti više-manje ravnomjerno opterećene u samom startu tj razlika izmedju najsvjetlije i najtamnije razine pobude plina/fosfora neće biti prevelika.Premda LCD ekrani nemaju burn-in, te tako ni problem nepovratno upečene slike, imaju problem zaostale slike – duha koji, ako je statična slika dovoljno dugo bila na ekranu. neće sam nestati kao kod plazme (ako nije riječ o pravom burn-inu) već je potrebo obustaviti dotok struje panelu tj. isključiti LCD TV iz izvora napajanja.
POTROŠNJA ENERGIJE:
Često je mišljenje kako plasma tehnologija troši više energije od LCD-a. Činjenice su ipak nešto drugačije. Plasma ne troši nužno više energije od LCD-a.Plasma TV, primjerice, treba samo pojedinačno poticanje ćelije da natjera piksel na proizvodnju svijetla. Kako plasma pikseli postižu tamnost (crnu boju) zaustavljajući najvećim dijelom električno strujanje u sebi, slijedi kako plasma TV treba relativno malo energije za prikaz tamnih (crnih) scena.LCD, naprotiv, treba konstantnu energiju za prikaz crne ili bijele scene, koja dolazi iz pozadine. Rezultati nezavisnog istraživačkog laboratorija (Messetechnik laboratory, Germany) pokazali su kako plasma troši istu količinu energija, a ponekad i manje, nego LCD-i.
IMAGE DEPTH ( DUBINA SLIKE):
Dubina slike govori o mogućnosti pružanja doživljaja dubine scene a ne samo njezine visine i širine, dakle dojam trodimenzionalnosti scene na ekranu i osjećaju prirodnosti-prostornosti, kao u prirodi, kad se gleda neki video materijal.Način na koji se prikazuje slika u 3D modu. Dobra dubina slike je ona koja posjeduje perspektivu i realne dimenzije.
ŽIVOTNI VIJEK TRAJANJA (LIFESPAN):
Još uvijek nas pri kupnji vodi i faktor vijeka trajanja (kao i garancije) TV-a. Mnogi smatraju kako plasma ima krači vijek trajanja od LCD-a, što je u biti velika zabluda.Današnja plasma ( Panasonic pv80 ) traje skoro pa duplo duže od bilo kojeg LCD-a na tržištu ,današnje tehnologije koje koristi plasma TV-i osiguravaju nesmetano gledanje najmanje 100,000 sati pod normalnim uvjetima, prije nego izgube polovinu svojih vrijednosti, što se odmah primjeti na izvornoj oštrini i osvijetljenju. To bi značilo oko 27 godina neprekidnog gledanja od 6 sati na dan. Neke stvari pravilno podešene mogu i produžiti vijek trajanja TV-a, kao npr. pravilno (niža vrijednost) podešavanje kontrasta. Dakle i plasma i LCD imaju pojednako vrijeme trajanja ekrana uz prosječno gledanje od 6 sati dnevno. S tim da je danas Panasonic u Plasmama postavio nove standarde u vijeku trajanja pa je vidno istaknuo na svojim plasma zaslonima naljepnicu od ćak 100 000 radinih sati izad kojih stoji poznata japanska Matsushita Electric Industrial. Dok kod Lcd ekrana jedino SHARP garantira zivotni vijek od 60 000 sati. Šta implicira da trenutno LCD ekrani debelo zaostaju u životnom vijeku od Plasma Tehnologije ! Da ... Dobro ste čuli !
ZA KRAJ...
Što kazati za kraj? Dovoljno je pročitati tekst od početka i donijeti jedinstveni zaključak. Prema njemu, kupovina plasme je bolja investicija, pogotovu ako se uzme u obzir istraživanje Synovate market research firm (grupe koja se bavi između ostalog i istraživanjem tržišta) i koja je provela istraživanje u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj.Ispitivanja su provedena na populaciji godišta od 18 – 44 godine (50%) i 45 – 66 godina (55%). Pojednako su bili zastupljeni muškarci i žene.Karakteristično je kako prije provedenog istraživanja u Njemačkoj i Velikoj Britaniji ispitanici nisu imali jasno stajalište, dok se u Francuskoj 68% ljudi izjasnilo za plasmu kao bolju od LCD-a.Nakon prikazivanja kratkih video skvenci, na ekranima od 37, 42 i 50 incha s postavljenim jedan do drugog, ocjene su se drastično promjenile u korist plasme. Ukupno je 73% ispitanika dalo prednost plasmi, naspram 27% koji su bili za LCD.
|
Od prvih najava prelaska s analogne na digitalnu televiziju naša divna vlada nas uvjerava kako se sad više ne moramo pentrat po krovovima i namještat antene. Kao i obično, vlada nema pravo. Iako različiti analogni i digitalni prijenos signala, u ovom slučaju televizijskog, ipak imaju nešto zajedničko !
