HD Tehnika - HD Televizija

KOMPOZITNI KABLOVI  – kompozitni analogni signal

Počnimo s video kablovima. Kao prvo pogledajmo Kompozitne Video kablove, ponekad jednostavno zvane i Kompozitni ili koaksijalci.
Karakterizira ih žuta boja na spoju i cinch ili (kod profesionalne upotrebe) BNC konektor. Ovi kablovi rade s analognim video signalom i kod korištenja u kućne svrhe, zbog jeftine kompozitne elektronike, najgori su u svojoj kategoriji . Miješaju se svi niski signali koji prolaze preko njih, općenito stvarajući kašu svjetla i boja. Kompozitni video kabel sastoji se još od dva spoja, koji su označeni crvenom i bilelom bojom. Koriste se za prenošenje stereo zvuka. Kad je god moguće, bolje je koristiti kabel s odvojenim signalima, poput S-videa,RGB ili čak i YUV umjesto ove vrste kablova.

S- VIDEO KABEL   – analogni S-video signal

Tradicionalno zvan S-Video, ovaj poseban kabel označava se i kao Y/C. Ova dva slova znače da je S-Video signal sastavljen od fizički razdvojenih komponenti luminancije i boje umjesto da se, kao kod kompozitnog videa, one prenose na istom signalnu a na različitim frkevencijama. U usporedbi s kompozitnim video kablom, on omogućava puno jasniju i čistiju sliku jer su boja I luminance fizički razdvojene.  Ovaj kabel se također koristi kod grafičkih kartica, camcordera i čak sa S-VHS VCR-ma. Kao i kompozitni Video kabel, S-Video prenosi samo sliku, a za zvuk nam treba druga vrst kabela.

Nažalost, S-video kabel ima svoje probleme u obliku mogućeg kašnjenja kolor komponente za luminancom







SCART KABEL  – analogni kompozit, S-video, RGB signal i analogni stereo audio signal

Konektor kojeg svi susrećemo svaki dan jer se koristi na skoro svakom europskom video uređaju. SCART je sposoban za prijenos svih gore navedenih vrsta signala uključujući i dolje opisani komponentni čija upotreba, međutim nije propisana SCART standardom i rijetko ćemo susresti uređaj koji ga koristi za prijenos komponentnog videa .Najveća kvaliteta SCART-a sadržana je u činjenici što objedinjuje audio i video spojeve u jednom kabelu i što je sposoban za prijenos čistog RGB signala, koji je temelj prikaza slike kod svakog prikazivačkog uređaja (TV, monitor). Jedini je nedostatak što je oblik tog signala, kao i svakog drugog signala koji ide preko SCART-a, ograničen na prepleteni (interlacirani) oblik.
Zbog velikog broja kanala koji prolaze na jako malenoj udaljenosti jedan od drugoga presudno je da SCART kabel ima dobru izolaciju svakog pojedinog kanala. Ručno izrađeni SCART kablovi od desetak-dvadesetak kuna imaju ogromnu šansu za generiranje problema povezanih s kvalitetom slike (duhovi, dupla slika i druge smetnje) bez obzira na vrstu signala koji njime prolazi.







KOMPONENTNI KABEL -   YUV,   YPbPr   analogni signal

S ovim formatom dobijemo potpuno odvojene signale koji se prilikom prijenosa se ne miješaju i ne utječu jedan na drugoga. Kablovi se sastoje od tri žice. Jedna se brine o luminiscenciji (osvjetljenju) – Y, dok ostale dvije prenose boju. Mnogi ovaj način povezivanja brkaju sa RGB vezom (kao kod VGA) što je potpuno krivo. Komponentni format je ipak jedna vrsta kompresije RGB signala kod koje je  luminanciju zajednička na jednom kanalu a boja se prenosi kao informacija o razlici  R(crvenog)  i B(plavog kanala) od luminantnog kanala…iz ovakve matrice se također izvlači (rekonstruira) vrijednost G(zelenog) kanala.  Konkretno govoreći, danas se u pravilu svi video zapisi spremaju ili u digitalnom YCrCb (DVD, bluray, mpeg općenito) ili analognom YUV i/ili YPbPr (analogna vrpca) gdje ovsaj posljednji samo označava konekciju koja može prenijeti i progresivni video. Digitalni komponentni zapis se u digitalnom obliku može prenijeti samo preko HDMI/DVI ili SDI kabela (o tome kasnije) ili koristeći računalne načine spajanja firewireom, USB-om (ali tu je riječ o prijenosu podataka a ne video informacije, o tome poslije) i uvijek se pretvara u analogni YUV ili YPbPr i kao takv prenosi do prikazivačkog uređaja (TV). S obzirom da se u televizoru ovaj signal opet mora pretvoriti u analogni RGB ili digitalni RGB, vidimo da niti ovo nije sasvim optimalni način prijenosa video signala, ali su barem u svakom trenutku komponente signala razdvojene što umanjuje mogućnost miješanja i krive interpretacije signala. Međutim, od presudne je važnosti koristiti gotove ulivene komponentne kablove da ne bi došlo do kašnjenja pojedinih komponenti, jednako kao kod S-video kanela…

Boje su u pravilu izvanredne, a slika je u cjelini bolja od one koju bi dobili s ostalim analognim kablovima. Ovaj način spajanja je do nedavno bio jedini način prijenosa HD (high definition) video signala (1080p i niže), no ogromnom ga brzinom zamjenjuje HDMI.








VGA KABEL l – analogni RGB signal

VGA se pojavio krajem 1980-ih. Kreirao ga je IBM i dalje ostaje standardna veza (konekcija) za PC. Međutim, trenutno se odvija sve opsežnija zamjena istog digitalnim sučeljem – DVI. Prognoze za preživljavanje VGA sučelja nisu dobre.
VGA se sastoji od 15 pinova, koji se dijele na tri linije, koje formiraju tri odvojene komponente: crvenu, plavu i zelenu, dakle osnovne video komponente od kojih sve polazi i s kojima sve završava. Postoje mnoge verzije VGA kablova, koje se klasificiraju prema svojoj rezoluciji. Tako ćete nači QVGA s 320x240, XGA s 1024x768 i QXGA s 2048x15536. VGA standardi za wide screen (široki ekran) su predstavljeni sa W za Wide (širok), Mini-VGA se koriste za laptope. Dok grafičke kartice na tržištu nisu bile sve snabdjevene s DVI konektorom, mogli ste naći (a i danas ih ima) ekrane (za PC) s konekcijama za VGA preko VGA/DVI konvertera.
VGA se ponekad koristi i za prijenos gore navedenog komponentnog signala (premda to nije definirano VGA standardom) i to u pravilu za spajanje video uređaja na projektore bez posebnih komponentnih ulaza (nedostatak prostora). Za to postoji component-VGA adapter koji obično dolazi s projektorom.




DVI – A/D/I kabel – digitalni RGB signal, analogni RGB signal

Ovaj kabel omogućava prijenos digitalnog signala između grafičke kartice i digitalnog PC monitora (LCD) i zapravo je digitalna zamjena za VGA. Ovaj način spajanja razvio je isti konzorcij koji je razvijao i HDMI pa je digitalni DVI direktno kompatibilan s HDMI standardom. Treba obratiti pažnju na nijansiranje DVI-a: postoje tri osnovna tipa. DVI-A prenosi samo analogni signal (identičan po kvaliteti VGA konekciji), a DVI-D – samo digitalni. Samo DVI-I može prenositi oba, ali ne istovremeno. DVI može dati daleko više detalja boje, nego što to može VGA. On funkcionira na bazi nezavisnih piksela i daje najkvalitetniju i najoštriju sliku kada se rezolucija grafičke kartice poklapa s fizičkom rezolucijom monitora. I iz tog razloga se ne može koristiti na TV-ima s katodnom cijevi, ali uz pomoć konvertera moguće je spojiti katodni ekran s kompjuterom u slučaju DVI-A I DVI-I konektora (sve rjeđi slučaj). Kao kod laptopa, mini DVI je malo po malo zamjenio mini VGA, a istovremeno, ako monitor laptopa ima veliku lokalnu rezoluciju (više od 3 milijuna piksela), tad je moguće koristiti i Dual-Link DVI.





HDMI A/B/C – Digitalni RGB, Digitalni komponentni video signal i digitalni audio signal (bitstream)

Osmišljen od strane HDMI konzorcija 2002. godine, HDMI nam omogućuje prenošenje digitalnog videa, a istovremeno i zvuka. To znači kako se u tom jednom kabelu nalazi baš sve. Od kada su se kabeli pojavili u trgovinama, vidjeli smo načelno tri revizije HDMI sučelja: 1.1, 1.2, i 1.3. To je sučelje koje se koristi za HD video. Verzija 1.3 podražava direktni (bitstream) prijenos HD audija (Dolby Digital TrueHD  I DTS-HD MA) što će s vremenom vjerojatno dovesti do odumiranja optičkog i koaksijalnog SPDIF konektora za digitalni zvuk.
U verziji A HDMI se može koristiti za prijenos rezolucija do 1080p na 60Hz,. HDMI B je dizajniran za prevladavanje ovog ograničenja, tako da može prenijeti vrlo visoke rezolucije i osvježavanja. HDMI C je smanjena verzija običnog HDMI-ja. Koristi se kod digitalnih camcordera i APN. HDMI u osnovi podržava dva oblika signala – nekompresirani digitalni RGB I digitalni komponentni YCbCr signal kojega smo već sčominjali. HDMI signal je zaštićen HDCP zaštitom (HDCP – High-bandwith Digital Content Protection, što je forma digitalne zaštite, koju je razvila Intel Corporation, za sprečavanje kopiranja digitalnih audio i video sadržaja dok prolaze kroz DVI, HDMI, ili Sonyjev Gigabit Video Interface-GVIF). Ovu zaštitu je zahtijevala američka filmska industrija, u svojoj borbi protiv piratstva, a prvenstveno “krađe” HD sadržaja. HDMI u svojoj specifikaciji nudi i međusobnu kontrolu svih uređaja spojenih preko HDMI-ja tzv., HDMI-CEC, ali u praksi svaki proizvođač gaji svoju  varijatnu ovog protokola i za sada, nažalost, uređaji jednog proizvođača ne mogu se kontrolirati preko uređaja drugog proizvođača.
Nedostatak HDMI spoja je da na veće udaljenosti i ovisno o rezoluciji (zapravo količini i brzini protoka video podataka) zahtijeva vrlo kvalitetan i skup kabel i/ili repeater sklop koji će “obnoviti signal” nakon određene udaljenosti…obično je 10m neka granica iznad koje korištenje HDMI-ja bez “repeatera” postaje lutrija. Međutim, ovaj nedostatak se odnosi na većinu spojeva s paralelnim tokom signala.



Display Port

Display Port je dizajniran za prenošenje samo video signala, dok HDMI može i audio. Display Port nudi neke prednosti, kao npr mogućnost direktnog kontroliranja ekrana preko kabelskog sučelja. Kabel je tanji od HDMI-a i DVI-a. Skoro kao i USB kabel. Praktično, to znači kako se sa njim uređaji mogu lakše povezivati. Vrijedno je spomenuti kako Display Port može raditi s vrlo velikim rezolucijama, slično kao i HDMI u svojoj B verziji

Jack, Minijack i Microjack - analogni audio konektor

Jack je izmišljen u 18 stoljeću, za telefonske operatere.S vremenom, njegov promjer dosegao je 6,35 mm. Postajući sve tanji, tijekom godina, sada ga možemo naći u tri dimenzije: 6,5 mm, minijack od 3,5 mm i microjack s 2,5 mm. Minijack se koristi za glazbene playere, dok se microjack koristi za telefone. Klasični jack se najčešće, danas, koristi za profesionalnu elektroničku primjenu. Postoje mnoge konekcije za ove kablove. Dva kontakta prebacuju zvuk u mono, a tri kontakta u stereo. Minijack za kamere posjeduje četvrti kontakt za video.

SPDIF optički ili koaksijalni kabel - digitalni audio signal (bitstream)

SPDIF je skraćenica za Sony Philips Digital Interface i namijenjen je prijenosu digitalnog  audia. Nalazimo ga na skoro svim video i audio uređajima danas bilo u optičkom bilo u koaksijalnom obliku (koji je identičan kompozitnom video kabelu), a njegovo korištenje uvjetovano je posjedovanjem AV prijemnika ili kućnog kina s ovakvim ulazima. Kod ovakvog spoja, Dolby Digital i DTS više-kanalni audio, mpeg audio i 2-kanalni PCM nekompresirani audio mogu u neizmjenjenom obliku putovati iz jeftinih DVD plejera i satelitskih ili zemaljskih digitalnih prijamnika do AV prijemnika u kojem se vrši finalno pretvaranje digitalnog zapisa u (više-manje) kvalitetan višekanalni ili stereo zvuk. Pojavom HDMI-ja ovoj konekciji su odbrojani dani zbog male brzine prijenosa (1.5 mbps maksimalno) što nije dovoljno za HD audio formate (DD TrueHD ili DTS-HD MA) niti za višekanalni nekompresirani PCM zvuk.


USB 1/2/3, Mini USB i Micro USB – digitalni podatkovni kabel

Ovaj format je favoriziran kod kompjuterske primjene. Standard je stvoren 1996. godine i ovih se dana govori o novom standardu – 3.0. Ova revolucija u poboljšanju standarda daje nam mogućnost prenosa podataka s velikim brzinama. Neki predviđaju kako standard 3.0 neće ispuniti svoje mogućnosti za koje je namjenjen. Izlazne brzine su izgleda manje, od onih koje su obećavane korisnicima, na početku pojave ovog standarda. Od 1.5 MB/s u 1996. došli smo do 60MB/s u 2000. s USB protokolom 2.0. USB standard 3.0 trebao bi raditi na 625 MB/s. USB sučelje je kreirano za homogenizaciju (ujedinjenje) perifernih formata. U zadnje vrijeme možemo naći svašta s USB vezama, od tipkovnica, zvučnika, printera, DVD playera, pa do ekrana i digitalnih glazbenih playera. Dakle, USB svugdje dominira. Također se koriste i u manjim dimenzijama, kao što su Mini-USB i Micro-USB, koji su napravljeni za mobilne uređaje.




e-SATA - digitalni podatkovni kabel

Ovo je externi port dizajniran u crvenoj boji. On nije nalik SATA portu u PC-u. U stvari, to je prilično dobra externa verzija unutrašnjeg dijela, ali sa značajno višom voltažom (naponom). On nam omogućava povezivanje s HDD-om ili s optičkim čitaćem (uređajem). Prijenos podataka je bolji nego kod USB 2.0. Na novijim laptopima, može se pronaći i USB/e-SATA combo veza.